RAZLOG VIŠE ZA OSMIJEH (povratak)

Svaki problem ima svoje rješenje,ali najbolja su ona rješenja koja su obostrano korisna.Evo jedna priča iz knjige Vjetrovi previranja:
Bolnica Baylor u Dallasu bila je suočena s velikim problemom.Nisu naime mogli pronaći dovoljan broj medicinskih sestara koje su bile spremne raditi vikendom jer su one željele biti sa svojim obiteljima.Ali,također postoji veliki broj medicinskih sestara,osobito mladih sa djecom koje s obitelji žele biti tjekom tjedna kako bi kod kuće provele što više vremena.Supruzi udatih medicinskih sestara su,u najvećem broju slučajeva,radili od ponedjeljka do petka.Samohrane su majke imale još veću potrebu da što više vremena provedu sa svojom djecom,pa je pitanje bilo vrlo jednostavno: jeli moguće izaći u susret potrebama svih medicinskih sestara?
Uprava je tada postavila pitanje: kako možemo pomoći tim majkama da dobiju ono što žele?Kako možemo pomoći sestrama koje rade puno radno vrijeme da dobiju ono što žele?
Evo što su učinili:
budući da se rad vikendom uglavnom smatra prekovremenim radopm,odlučili su da subote i nedjelje budu smjene od dvanaest sati,što je ukupno činilo dvadeset i četiri sata.Tim je medicinskim sestrama bio plaćen pun radni tjedan od četrdeset sati,a one su bile oduševljene tom mogućnošću.S druge strane,sestre koje nisu željele raditi prekovremeno ili vikendom,bile su zadovoljne mogućnošću da zadrže svoje normalno radno vrijeme.To je bila jedna zaista banalna situacija iz koje su svi izašli kao pobjednici.
To je vođenje u svojem najboljem izdanju.Poruka je jasna: istražite svoje alternativne mogućnosti, prirodu problema i postavite si pitanje nalazi li se rješenje u samom problemu.U mnogim slučajevima je upravo tako.

Mom ocu je njegova majka često govorila: "Tvoja djeca više pozornosti poklanjaju onomu što činiš nego onomu što govoriš." Neprestano je,također ponavljala da ako "pokažeš primjerom,neće biti potrebno postavljati pravila." Kasnije sam čula kako netko kaže da pravila bez odnosa vode u pobunu. Ja vjerujem da ove tri izjave mogu biti temelj prekrasne veze i podizanja optimističnih,moralno osvještenih i uspješnih mladih ljudi u našem današnjem rasističkom,seksističkom i nasilnom društvu.
Jedan prijatelj mojih roditelja tvrdi da ukoliko neprestano izražavate prihvaćanje svojeg djeteta,dajete tom djetetu do znanja da ga zaista volite,a na taj način ono stječe onaj izuzetno važan osjećaj sigurnosti. On ističe da izražavanjem poštovanja prema svojem djetetu stvarate u njemu osjećaj važnosti koji je očito vrlo važan u razvoju samopouzdanja.
Kada vaše dijete vidi da poklanjate pozornost svojemu supružniku,kao i svojim znancima,ono uviđa da su ti ljudi važni i zbog toga,kada se svojemu djetetu stavite na raspolaganje za razgovor ili zajedničke aktivnosti,ta raspoloživost daje i vašem djetetu osjećaj važnosti.
Redovitim istraživanjem istinske roditeljske naklonosti kroz zagrljaje,tapšanja te poljupce dajete svojoj djeci do znanja da su vrijedni ljubavi.
Sve u svemu,kada kada svojem djetetu pružate osjećaj sigurnosti i važnosti te spoznaju da je vrijedno ljubavi,vaše će dijete biti sigurno,samopouzdano,dobroćudno i zahvalno.A to je prilično dobar životni početak.

Nedavno sam vidjela kako dvije ljepuškaste mlade djevojke (a nekih 13,14 godina) puše cigarete.Bilo je očigledno da su tek počele pušiti.Kao osoba koja je promatrala nekoliko bliskih osoba koje prolaze paklenske muke pokušavajući se odviknuti od pušenja,poželjela sam upozoriti te dvije djevojke i reći im par riječi.No nisam to učinila jer bi s pravom mogle reći kako to nije moja stvar.Te dijevojke ni neznaju kako si opasno ugrožavaju mogućnost da se zaposle jer je sve više poduzeća koje će rađe zaposliti nepušača.Promatrala sam ih kao buduće majke znajući što će pušenje značiti za njihovu djecu ukoliko ikada postanu majke i nastave s tom navikom.
Kao osoba koja je i u obitelji imala problema s pušenjem došla sam u iskušenje da ispričam djevojkama kako su većina pušača u mojoj široj obitelji danas mrtvi.Razlika između životnog vijeka pušača i nepušača iznosi devetnaest godina...
Da,došla sam u iskušenje da im kažem ono što mislim,ali nisam to učinila.Zasigurno postoji nešto što odgovorni građani mogu učiniti kako bi utjecali na duhansku industriju ili što već.Jesmo li zaista prisiljeni promatrati kako još jedan naraštaj naše djece nestaje u dimu?
Duhan će ubiti toliko ljudi,a brojke će dostizati ubijene kokainom i heroinom zajedno.Kada je riječ o licemjerju ili filozofiji "rugala se sova sjenici",potrebno je da detaljno raščlanimo naš sustav vrijednosti.To je zaista međunarodni skandal.

Jedna od mojih omiljenih priča govori o mladiću koji se suočio s tri grubijana koji su imali na umu nasilje.Mladić je brzo povukao crtu na zemlji,uzmaknuo nekoliko koraka,pogledao najvećeg nasilnika u oči i rekao:"Samo probaj prijeći ovu crtu." Veliki je nasilnik bez razmišljanja prekoračio crtu,pripremajući se premlatiti mladića.No ovaj se brzo nasmijao i rekao: "Sada smo obojica na istoj strani"
Fizički,oni su bili na istoj strani.Ali emocionalno su i dalje bili prilično udaljeni.Ugroženi je mladić svojom domišljatošću i mudrošću povećao svoje izglede da se i emocionalno nađe na istoj strani s nasilnikom.To je izvanredna kombinacija za razrješenje većine kriznih situacija i predstavlja veliki korak prema rješavanju bilo kojeg problema.
Roditelji,direktori i prosvijetni djelatnici iz ove male sličice mogu naučiti nekoliko važnih lekcija.
-Prvo,bez obzira radi li se o odnosu roditelj-dijete,direktor-zaposlenik ili profesor-učenik,oboje su u osnovi na istoj strani i za svakoga od njih najbolje je da oboje budu pobjednici.
-Drugo,smisao za humor može biti od velike pomoći pri uklanjanju komunikacijskih barijera jer otkriva vašu ljudsku dimenziju i uspostavlja vezu.
-Treće,ponekad je neophodno da veliki nasilnik (nazovimo ga autoritet) prijeđe na drugu stranu ("preko crte").Na taj način zaposlenici,dijeca ili učenici jasno razumiju da su zaista na istoj strani i otvaraju se za ideje s obje strane te crte.
-Četvrta poruka jest da je uvijek važno i korisno sačuvati svoju perspektivu tako što ćete ostati otvoreni i pravedni dok gledate na život iz perspektive druge osobe.

Za ozbiljnu operaciju nisu potrebni samo vješti kirurzi već i brojni vješti pomoćnici kako bi sve prošlo kako treba.Svi oni funkcioniraju kao tim.Ni jedna osoba,bez obzira na to koliko je briljantna,ne bi mogla samostalno izvesti operaciju.
Pred par godina je u jednoj većoj medicinskoj ustanovi počela raditi nova glavna sestra.Bila je zadužena za sve medicinske sestre u operacijskoj dvorani i potpuno odgovorna za njihov posao.Kada je operacija privedena kraju,kirurg je rekao: "Dobro vrijeme je da zatvorimo rez.Dajte mi pribor za šivanje." Nova glavna sestra je odgovorila: "Doktore,upotrijebili ste dvanaest spužvi,a izvadili smo samo jedanaest." Kirurg ju je uvjeravao da su sve spužve izvađene i da je spreman za šivanje.Ona je odgovorila: "Doktore,upotrijebili ste dvanaest spužvi,a samo ih je jedanaest izvađeno." Liječnik je,pomalo uzrujano uzvratio: "Prihvaćam punu odgovornost." U tom je trenutku strpljenje glavne sestre bilo pri kraju pa je odlučno rekla: "Doktore mislite na pacijenta!" Kada je to izgovorila,liječnik se nasmiješio,podigao nogu pacijentice i otkrio skrivenu dvanaestu spužvu.Pogledao je sestru i rekao: "Uspjet ćete!" Njeno je poštenje bilo iskušano i prošla je s velikim uspjehom.
Pitanje je koliko bi nas u istim okolnostima riskiralo uvrijediti kirurga imajući na umu da postoji mogućnost da smo krivo brojali??Ali,ova je sestra smatrala da su u pitanju pacijentov život i zdravlje te je bez oklijevanja učinila ono što je smatrala nužnim.Na duže staze,ovo je najbolji način da se stigne na vrh i da se tamo ostane.

Danas se,općenito govoreći,dosta tužimo.Tužimo se na sve i svašta.Te nemamo uvijeta i sredstava za život,te nismo zadovoljni odnosima među ljudima,te nas opterećuje politika,gospodarstvo,besperspektivnost...te,Hrvatska je postala teška za življenje,te mladi moraju iseliti da bi negdje našli posao...i tako redom.Ipak možda nama i nije najteže.U ovom našem,kako ga neki rado nazivaju, "globalnom selu" ima i onih kojima nebismo trebali biti zavidni.Pročitate li post do kraja,možda ćete ipak naći razloga da budete barem malo manje nezadovoljniji no što trenutačno jeste.Evo nekih brojki koje sam nedavno dobila od prijatelja i koje će vam u tome pomoći:

Kad bismo cijelokupno svijetsko čovječanstvo mogli svesti na selo od stotinu stanovnika,a poštujući omjere svih postojećih naroda svijeta,selo bi bilo ovako sastavljeno:
-bilo bi 57 Azijata,21 Europljanin,14 Amerikanaca(sjevernih i južnih) i 8 Afrikanaca
-od toga bi bile 52 žene i 48 muškaraca,70 ne-bijelaca i 30 bijelaca
-od tih stotinu stanovnika 70-ero bi bili nekršćani,a 30 kršćani
-6 osoba bi posjedovalo 59% sveukupnog svjetskog bogatstva i svih 6 bi bilo iz Sjedinjenih Država
-80 bi ih živjelo u kućama bez osnovnih uvijeta stanovanja
-50 bi ih bilo ne ishranjeno
-1 bi imalo računalo
-1 (da,samo 1) bi posjedovao sveučilišnu diplomu

Već ovi podaci sami za sebe puno govore,no spomenimo još ponešto.
-Ako ste se jutros probudili zdravi,sretniji ste od milijun ljudi koji neće dočekati idući tjedan jer će umrijeti.
-Ako niste osjetili opasnost rata,osamljenost zatočeništva,agoniju mučenja,moru gladi,sretniji ste od 500 milijuna stanovnika ovog svijeta koji žive u takvim okolnostima.
-Ako možete otići u svoju vjersku zajednicu (crkva,đamija) bez straha da vam prijete,muče ili vas ubiju,sretniji ste od 3 milijarde ljudi koji žive u takvom strahu.
-Ako u vašem hladnjaku imahrane,na vama odjeće,nad glavom imate krov i krevet u koji ćete leći,bogatiji ste od 75% stanovnika ovog svijeta koji toga nemaju.
-Ako imate račun u banci,novac u novčaniku i nešto sitniša u nekoj kutijici,ubrajate se među 8% najbolje stojećih ljudi na svijetu.
-Ako su vam roditelji još živi,a uz to još uvijek u braku,pripadate uistinu rijetkim osobama.
-Ako možete čitati novine,pisma ili bilo kakve poruke,sretni ste jer ne spadate u 2 milijarde ljudi koji su nepismeni.

Kako se kaže:najjača je zadnja bura
Pamti se uglavnom ono što je neposredno bilo tu.Katkad je potrebno pogledati okolo,osvježiti sjećanje,dignuti pogled.


PS,Evo nakon dosta vremena ponovno sam s vama i radujem se ponovnom ugodnom druženju,moj stari blog je

ZIG

,problem je u tome što jedno vrijeme nisam imala net i zaboravila sam i korisničko ime i lozinku pa eto...Čitamo se